image1 image1 image1 image1

Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

'International Property Awards'

Korisnička ocjena:  / 0

'International Property Awards'


 

27. listopada 2016.godine u Londonu je uručeno priznanje g. Anti Vrbanu za crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu. Crkva je nominirana u kategoriji unutrašnjeg uređenja javnog prostora za područje Europe.

Osim što je ovo priznanje značajno za g. Antu Vrbana, ono je važno i za Franjevačku provinciju Pesvetoga Otkupitelja. Ono je potvrda uspješnosti projekta.

Hvala svima koji su sudjelovali u granji kao i dobročiniteljima.

Godišnjica posvete crkve GVHKZ u Kninu

Korisnička ocjena:  / 0

Godišnjica posvete crkve GVHKZ u Kninu – 4. kolovoza 2016.

Zgrada crkve je prikladno uređena dvorana za slavljenje sakramenata. Svi detalji crkve su simbolični, oni odražavaju duh naše vjere, ali i sklad i praktičnost u obavljanju svete službe. Kad zgrada crkve bude završena, na početku stavljanja u funkciju biskup posvećuje taj prostor. Mi smo to učinili na današnji dan 4.kolovoza prošle (2015.) godine.  

Osim što je crkva važna građevina u svakom mjestu, osim što je ona prostor okupljanja vjernika, osim što je crkva prostor zbližavanja ljudi, zgrada crkve nadilazi društvenu dimenziju. Ona je, nakon posvećenja, SVETI prostor. 

Ulaskom iz vanjskog svijeta u crkvu, mi iza sebe ostavljamo jedan svijet a ulazimo u drugi i drugačiji, osjećamo svetost prostora. Na ulazu u crkvu  čeka nas blagoslovljena voda koju stavljamo na sebe u znaku križa – priznajemo se krštenicima i obnavljamo svoje krštenje… 

Naše crkve su mjesta u kojima vjernici sudjeluju s Isusom za stolom posljednje večere – oltar – centar svake crkve – predstavlja Krista koji se daje svojim učenicima ("Uzmite i jedite…")

Odgovor na pitanje: zašto slavimo godišnjice posvete crkve – zato jer su crkve naše suputnice kroz život (od rođenja do smrti) i jer su svete. Svake godine se prisjećamo te svetosti i važnosti zgrade crkve. Godišnjica posvete crkve je kao "rođendan"…

Crkva Gospe Velikog Hrv. Kr. Zavjeta vezana je uz vjernike Grada Knina, ali i pobjedu u Domovinskome ratu… Ona je zavjet našega naroda Bogu za dar slobode i jedinstva. U crkvu GVHKZ utkane su sve žrtve za Domovinu tijekom cijele povijesti našega naroda. Žrtve mladih branitelja su naš zavjet Bogu da ih nikada nećemo zaboraviti, nećemo zaboraviti ni invalide, jer je i njihova žrtva u temeljima ove crkve, nećemo zaboraviti sve one uplakane obitelji… Crkva GVHKZ ujedinjuje naš narod u žrtvi koju smo podnijeli za Domovinu.

Kao što je želja hrvatskog naroda za slobodom bila jača od bilo kakvog oružja, tako je i ova naša crkva jaka, ponosno stoji poput bijele duhovne tvrđave u kojoj se molimo za blagostanje našega naroda. 

Nakon smrti svetog kralja Zvonimira, 900 godina imali smo Narod, ali nismo imali Zemlju, nismo imali slobodu, drugi su nama upravljali.  Sada, nakon 900 godina sluganstva, imamo slobodnu Zemlju, ali zbog manjka rođene djece gubimo Narod – broj umrlih nadmašio je broj rođenih. To je loša slika, to je zvono koje zove na uzbunu. To je zmak da s našim nardom nešto nije u redu. Poginuli branitelji borili su se i pobijedili jer su u sebi imali jaku vjeru da ćemo u slobodi uživati blagostanje i sreću, da ćemo kao narod rasti a ne umirati… 

Neka Gospa Velikog Hrvatskog Zavjeta potakne naša srca da hrvatski narod raste u brojnosti, blagostanju i jedinstvu. Molimo da u Kninu i cijeloj našoj Domovini bude što manje umiranja a što više rađanja – to je garancija da zaslužujemo Domovinu za koju su mnogi poginuli ili ostali invalidi, i dali svoju mladost. 

Novac i materijalna sigurnost su bitni ali to nije sve što je čovjeku potrebno. Mnogo je bogatih naroda Zapadnog svijeta koji izumiru. Sjetimo se svojih dječjih dana. Nismo previše imali, ali smo se smijali

Crkva GVHKZ okrenuta je prema budućnosti. Želimo da ona bude mjesto svehrvatskog okupljanja i mjesto koje nas povezuje u vjeri i rodoljublju. Želimo Domovinu u kojoj nikada više neće biti rata i progona, crkva GVHKZ u Kninu je spomen našega naroda na slavnu prošlost i pomirišete u vjeri za sretnu budućnost

Osim što imamo lijepo sazidanu crkvu, ne smijemo zaboraviti da je daleko važnija ŽIVA CRKVA, a to smo svi mi – narod Božji. Sjetimo se da su nam neprijatelji rušili kamene crkve. Ostajali smo bez ičega na vjetrometini, ali nas je svaki put vjera spasila. To je snaga žive crkve koju nikakva sila ne može ubiti. Živa crkva našega naroda opstala je jer je sazidana na tvrdoj neuništivoj stijeni, a to je Krist. Zato ju vrata pakla nikada neće pobijediti. Snaga žive crkve nije u tome koliko su nam čvrsti zidovi ni temelji zidane kamene crkve.  

Na dan godišnjice posvete crkva, osvjestimo u svojoj glavi da su nam crkve Hram Božji, ali i da smo mi ŽIVA CRKVA i živi hram Božji. Naša snaga nije u oružju ni ekonomskoj moći. Naša snaga nije čak ni u brojnosti. Naša snaga je u vrednotama koje živimo. Naša snaga je u vjeri, ljubavi, zajedništvu.

 

Neka Bog da da crkva GVHKZ, kojoj obilježavamo prvu godišnjicu posvete, bude trajan znak naše vjeronosti Kristu i Domovini, a svima koji su dali život za domovinu neka ova crkkva bude znak naše zahvalnosti. 

Dan kad se GOSPA "vratila" u Knin

Korisnička ocjena:  / 1

Uz dan posvete Crkve Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu


 

Utorak, 4. kolovoza 2015. godine, povijesni je datum hrvatskoga Naroda. To je dan kada je posvećena prva katolička crkva koja je izgrađena na kninskom području nakon 1777. godine!

Kada je fra Lujo Marun (1857.-1939.), skrbnik starinarske baštine i utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije, 14. svibnja 1892. godine pronašao kameni romanički zabat oltarne pregrade iz Katedrale sv. Marije u Biskupiji kraj Knina, na lokalitetu Crkvina, nije ni slutio da će njegovo otkriće postati glavnim simbolom marijanske obnove i nacionalne svijesti u hrvatskom narodu.

Stolna crkva hrvatskog biskupa, u kojoj je pronađen najstariji marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, sagrađena u IX. stoljeću, obnovljena je u doba pobožnoga hrvatskog kralja Zvonimira (1075.-1089.). Upravo u Kninskoj krajini, osobito na Kosovu, odvijali su se prijelomni povijesni događaji. Jer je od početka bila “Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kada smo se kao narod i kao Crkva rađali”, Gospa Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta, kako smo nazvali najstariji marijanski lik, postala je vjerna hrvatska Odvjetnica.

Ovdje je fra Lujo Marun „pronašao“ Gospu.

Kako svjedoči usmena predaja, zapisana u Ljetopisu popa Dukljanina, kralj Zvonimir je “ad quinquae Ecclesias in Campo” prije nasilne smrti “v peth crikvah na Kosovi” izrekao prokletstvo da “ne virni Hrvati” ne bi imali svoga vladara i “da vazda tuju jeziku podložni bili”. Iako ubojstvo kralja Zvonimira, nastalo tijekom kasnijih političkih nedaća, nije povijesno utemeljeno, dogodilo se da Hrvati zadugo nisu uspjeli stvoriti samostalnu državu. Zato se pjesnik Starac Prokop, odnosno kninski gvardijan fra Ivon Menđušić stariji, da bi skinuo devetstogodišnju kletvu kralja Zvonimira, zalagao za gradnju nove crkve kao zadužbine hrvatskog naroda. S tom nakanom, pokraj temelja stare crkve sv. Marije, prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića, sagrađena je godine 1938. nova crkva Naše Gospe, na mjestu gdje je “zemlja naša sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu”.

 

NAJSTARIJI GOSPIN LIK

Izvorni kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale sv. Marije u Kninu, koji je s plutejima, arhitravom i stupovima dijelio apsidu od središnje lađe, čuva se danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Prema romaničkim ukrasima dade se zaključiti da potječe iz druge polovice XI. stoljeća. Na reljefnoj trokutnoj plohi (107 x 103 cm), ističe se frontalno urezan Gospin lik u molitvenom stavu, kao Gospa Moliteljica - Maria Orans, podignutih ruku na prsima, okrenutih dlanova prema vjernicima. Kao najstariji ikonografski likovni motiv, nastao već u vrijeme starokršćanske umjetnosti, izrađen prema bizantskoj marijanskoj tradiciji, taj molitveni stav označuje predanje u Božje ruke. Tako je Gospa na Praliku prikazana kao Bogorodica - Theotokos, Mater Dei - jer na meditativan način uspostavlja čuvstveni suodnos s vjernicima.

Nepoznati hrvatski umjetnik izradio je plošni reljef pomoću plitko urezanih crta. Gospin plašt prebacio je preko lijevog ramena tako da se naborana haljina, koja prelazi preko glave i oko vrata, ukoso spušta niz tijelo. Gospin lik obilježio je dvama križevima, jednim na čelu, a drugim u trokutastu završetku iznad glave, i svetokrugom ili aureolom oko glave. Uokvirio ga je dvjema različitim pleternim ornamentikama. Izvanjski dio obruba, odnosno lijevu i desnu stranu trokutasta zabata, ukrasio je stiliziranim kukama, postavljenim obrnuto negoli je bilo uobičajeno u romanici, dok je unutarnji dio obruba ukrasio stiliziranim palmama, ili, kako se uobičajeno kaže, malim palmetama. U donjem dijelu zabata, koji završava u obliku luka, uklesao je prilagođen latinski natpis: SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO - Zdravo kraljice, zdravo djevice.

 

ČUVARICA NAŠIH KORIJENA

U prigodi marijanske proslave 1976. godine u Solinu, kao dar hrvatskih vjernika, Pralik je odliven u srebru i zlatu te se čuva u solinskom Prasvetištu Gospe od Otoka - Crkvi svete Marije. Fra Kruno Vukušić (1913.-2008.) odlio ih je šest i darovao Domu za hrvatske hodočasnike bl. Ivan Merz u Rimu, samostanu sv. Franje u Imotskom, svetištu Naše Gospe u Biskupiji kraj Knina, stolnoj crkvi sv. Stošije u Zadru, Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske. Nakon uspostave Vojnoga ordinarijata 1997. godine, Gospa Velikoga Zavjeta postala je zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije (podatci prema Ante Branko PERIŠA, mjesečnik „MARIJA“, br. 7-8-9/2011. godine, str. 256-257).

Osim gore navedenih sedam odljeva, jedan od odljeva Pralika Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta trajno je postavljen i čašćen i u Hrvatskom nacionalnom svetištu Marija Bistrica. Prema tomu Pralik Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta postavljen u novoj Crkvi u Kninu trebao bi biti osmi, ili sveukupno deveti odljev. Blagdan Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog Zavjeta slavi se u nedjelju po blagdanu Male Gospe.

 Selo Biskupija je bilo središnjim mjestom vlasti, crkve i kulture u starohrvatskoj državi. U to vrijeme se ovo naselje zvalo Pet crkava na Kosovu. U svetištu sv. Marije Kraljice Hrvata (odnosno Gospe od Biskupije), koje se nalazilo u ovom selu, stolovao je biskup Kraljevine Hrvatske, od samog osnutka biskupije (zbog veličine biskupije, koja se rasprostirala do Drave, biskupa su nazivali i hrvatskim biskupom), od 1040. sve do ukidanja biskupije 1493. godine. Danas na temeljima te stare hrvatske crkve istoga imena stoji memorijalna crkva uređena između 1937. i 1938. godine prema nacrtu najpoznatijeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Tu crkvu freskama je uresio Jozo Kljaković, a Meštrović je graditeljske izvedbe u spomen crkvi u Biskupiji izveo u suradnji s arhitektom Haroldom Bilinićem. Ista djela su velikosrpski ekstremisti uništili, kao dio ideologije uništavanja svega katoličkog, koje su poistovjećivali sa hrvatstvom. Za velikosrpske pobune i srbijanske agresije, crkva je doživjela uništavanje, i još nije obnovljena nakon oslobođenja tih krajeva od četničke vlasti 1995. godine!

 

XIII. STOLJEĆA KRŠĆANSTVA U HRVATA

Kada se daleke 1941. godine navršilo trinaest stoljeća od početaka pokrštavanja Naroda Hrvata, zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac želio je da kao Crkva i Narod proslavimo taj veliki jubilej. No, na žalost, zbog rata koji je harao prostorima Lijepe naše taj događaj nije se mogao ostvariti. Poslijeratna realnost agresivne komunističke ideologije željela je potpuno uništiti našu narodnu i vjersku povijest, naš identitet, pa smo morali uzdajući se u Boga jedinoga i Gospu svih naših vjekova, čekati neka malo bolja i slobodnija vremena. Tek početkom sedamdesetih godina mogli smo početi slobodnije disati.

Pojavio se kao veliki Božji dar - vjerski list, tada polumjesečnik “Glas Koncila”, 1962. godine. Dobili smo dakle, mogućnost vjerske i narodne komunikacije, razmjene informacija. Uskoro su slijedile slavne godine borbe za Hrvatski jezik, Deklaracija o položaju i nazivu jezika 1968. godine, rađa se Hrvatsko proljeće, događa se Međunarodni Marijanski i Mariološki kongres na Mariji Bistrici 1970. godine, kada Marija Bistrica dobiva status Nacionalnog svetišta Majke Božje. Na čelo Crkve u Hrvata dolazi nadbiskup Franjo Kuharić, a u Rimu kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere stoluje njegov prethodnik kardinal Franjo Šeper. Krajem 1971. godine komunistička vlast ugušila je Hrvatsko proljeće. Mnoštvo hrvatskih domoljuba završava u kazamatima Stare Gradiške i Lepoglave. Procesuirano je, proganjano i otpuštano s posla preko 40.000 ljudi, Hrvata!

 I u ta zlokobna vremena Biskupska konferencija započela je jedan veliki poduhvat, a to je bila velebna proslava „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ u vremenu od 1976. do 1984. godine. Ono što nije uspjelo bl. Alojziju Stepincu 1941. godine, njegovi nasljednici na kormilu Crkve u Hrvata odlučili su ostvariti - proslava „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“. Godina 1976. je odabrana u spomen na dobru kraljicu Jelenu koja je 976. godine izgradila prvu hrvatsku crkvu posvećenu Gospi. Tisuću godina Prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu. Tri godine prije te proslave, nadbiskup Franjo Kuharić u pravom je trenutku prepoznao bilo svojega Naroda, kao da nam je kriknuo: „Ako ćemo mi šutjeti, kamenje će umjesto nas progovoriti!“. I, prvi je otvorio naše stare narodne škrinje, zaboravljene škrinje, škrinje prepune KAMENJA. Kamenja kneza Višeslava, Trpimira, kralja Tomislava, Petra Krešimira, Zvonimira, mučenika Krbave i Like, Sigeta, Zrinjskih i Frankopana, junaka i žrtava minulih vjekova sve do križnih putova prošloga stoljeća i do svetog kardinala Stepinca. To sveto kamenje su naše stare narodne „plemićke povelje“. Dokazi su to naše narodne opstojnosti i neuništivosti. Ipak smo mi prvi Narod među svim slavenskim narodima koji je prigrlio Isusov KRIŽ, nosio ga, padao pod njim, pa se ponovno pridizao s Kristovim križem, čvrsto, s obje ruke, svih ovih trinaest i pol vjekova. Vjernosti kojoj smo se predali tamo u stoljeću sedmom, i koju NIKADA nismo iznevjerili možemo zahvaliti što i danas postojimo kao Narod hrvatski.

 Među tim „svetim kamenjem“ nalazio se Pralik Gospe iz Biskupije kod Knina. Prema tom izvorniku, u srebru i zlatu, koje je sakupljano nekoliko godina, u akciji “Glasa Koncila”, izradili smo Pralik Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, za početak Veleslavlja na Gospinu Otoku u Solinu 12. rujna 1976. godine. Na kraju toga slavlja naš nadbiskup dr. Franjo Kuharić izrekao je znamenitu Molitvu Velikog hrvatskog krsnog zavjeta. I tako je s Gospina Otoka krenuo nezaustavljiv hod “Crkve hodočasnice” kako ju je nazvao Franjo Kuharić, najznačajnijim postajama naše vjerske i narodne povijesti.

Poput biblijskog patrijarha Mojsija, uzeo je Franjo Kuharić pastirski štap u ruke, i na čelu svojega vjernoga puka krenuo putem SLOBODE i ISTINE. U molitvi, pokori i u zahvalnosti. Bili smo zajedno 1978. godine u Biskupiji kod Knina, molili i plakali s prorokom Jeremijom, njegovu Petu tužaljku. A onda je došla 1979. godina. Naš prvi susret s “Papom iz daleke zemlje” u Rimu. Branimirova godina. 15.000 Hrvata hodočasnika iz cijeloga svijeta, od Australije do Skandinavije, od Amerike do Afrike i Azije. I ona prva Misa na hrvatskom jeziku u Crkvi svih crkava u Rimu. Kuharić na čelu svoga vjernoga stada. Papa ga grli i pozdravlja. I Papina riječ nama: “Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja”. Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta bio je s nama u Rimu, i Papa ga je blagoslovio. Bio je taj našPralik Gospe s nama i na domovinskom slavlju u Ninu, ujesen iste godine u nazočnosti sada već 300.000 hodočasnika. Nin je bio vrhunac, jer sva slavlja nakon njega bila su tek normalan hod osviještenog vjerničkog puka. Po uzoru na Višeslavov križ iz one „škrinje svetoga kamenja“ izradili smo Zavjetni križ. Franjo Kuharić i njegov vjerni puk u Ninu je visoko podigao u zrak taj Zavjetni križ i izrekao „novu molitvu“: Ispovijest vjere Hrvata katolika. Sveti Otac nam je odobrio da ovu molitvu u posebnim prigodnim slavljima možemo moliti u Misi kao Vjerovanje! U Ninu smo obećali zajedno s našim biskupima da ćemo ovu molitvu moliti svaku večer u 21 sat, a da će biskupi u to vrijeme blagoslivljati svoj vjernički puk.

 Nin nam je zacrtao program: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli, a nedjeljom slavi svetu Misu.” I, tako smo hodočastili redom sve do velebnog Nacionalnog euharistijskog kongresa na Mariji Bistrici 1984. godine, ovaj puta s kardinalom Franjom Kuharićem. Kardinalom ga je imenovao blaženi Ivan Pavao II., godinu dana ranije. I, tako je završila velebna proslava „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“. Mislio sam to do ovoga, slavnoga utorka 4. kolovoza 2015., Olujne godine! A, onda sam se kao hodočasnik uputio u hrvatski kraljevski grad Knin. Sretan, kao sudionik svih postaja veleslavlja „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ od Gospina Otoka 1976. godine pa do Knina danas, u prelijepoj Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta ugledao sam tamo s desne strane glavnoga oltara Pralik Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta. Silno obradovan, želio sam kriknuti: Gospa se vratila u hrvatski kraljevski grad Knin!!! Premda Gospa NIKADA nije iz njega izišla, pa čak ni kada je njezin Pralik iz Biskupije, neprijatelj ukrao, obeščastio i odnio iz Biskupije, u OLUJI su ga hrvatski branitelji pronašli i vratili, samo fizički, natrag u Knin.

Jer, Gospa je uvijek bila tu, u Kninu, kao i u cijeloj Domovini.

ZA SVA VREMENA!

Ivan Jaklin, povjerenik HKV Varaždin

Izvor: http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/religija/14437-dan-kada-se-gospa-vratila-u-knin

Proslava "Oluje" 2016.

Korisnička ocjena:  / 0

Program proslave 21. godišnjice VRO "Oluja"


 

Dan Pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Plakat možete preuzeti sa stranica Grad Knina

Video prilozi

Korisnička ocjena:  / 0

Video prilozi

  

 

 

free joomla templatesjoomla templates
2016  Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta - Knin   Sva prava prdržana. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Split